28.06. - 06.07.2013.
Archive | Vijesti RSS feed for this section

Hobbit – putovanje kroz Međuzemlje

7 pro a-journey-through-middle-earth

bla bla bla

a-journey-through-middle-earth

Genij Stanleya Kubricka- jedan od najvećih redatelja svih vremena

3 srp Stanley-Kubrick-2001

Pamtit će se kao perfekcionist koji je radio remek-djela u svakom žanru kojega bi se prihvatio, a toliko se pripremao za snimanja svojih djela da su zanimljivi i oni filmovi koje – nije napravio!

Ako bi se trebala pronaći jedna riječ koja će najbolje opisati Kubricka, onda bi to bila riječ perfekcionist. Bio je natprosječno inteligentan, a svoje opsesije i strast za kontrolom uložio je u minuciozno snimanje velikih filmova. Neke kadrove znao je ponavljati do 150 puta, a pričaju se i legende o glumcima koje je iscrpljivao bezbrojnim ponavljanjima scena. Tabloidi su ga čak optuživali i da je uništio brak Toma Cruisea i Nicole Kidman jer ih je prilikom snimanja filma Oči širom zatvorene prisilio da se previše unesu u uloge supružnika koji sumnjaju u međusobnu vjernost. U pola stoljeća karijere snimio je “samo” petnaestak filmova, no to su redom bila remek-djela u raznim žanrovima.

Staze slave i Full Metal Jacket veliki su ratni filmovi, Isijavanje je klasik horora, Dr. Strangelove genijalna satira, a Paklena naranča i 2001.: Odiseja u svemiru spadaju u najbolje SF-ove svih vremena. Ironija sudbine jest da je Kubrick bio toliko ispred svoga vremena da su svi ovi filmovi jednoglasno postali klasici tek godinama nakon snimanja, a Oscara je dobio samo za izradu specijalnih efekata. Za vrijeme projekcije Odiseje mnogi su bijesno izlazili iz kina, a zbog Paklene naranče tabloidi su Kubricka optuživali za poticanje na ubojstva pa je morao prekinuti distribuciju filma u Velikoj Britaniji.

Ipak, vrlo se rano izborio za potpunu kontrolu svojih filmova pa je bio scenarist, redatelj i producent većine svojih modernih uradaka, a uspio je kontrolirati čak i kinodistribuciju svojih radova. Dok je bio dječak, otac Jacques naučio ga je igrati šah i poklonio mu fotoaparat – i tako je mladi Stanley postao zaljubljenik u snimanje i tehnologiju. Marljivo je koristio sva tehnička postignuća i među prvima promovirao kameru steadicam. Ta opsjednutost tehnologijom razlog je zašto nije uspio snimiti SF Umjetna inteligencija – čekao je da se razvije tehnologija računalno generiranih slika. Nakon Kubrickove smrti taj je projekt ekranizirao Steven Spielberg, dugogodišnji Kubrickov obožavatelj i suradnik. Nedavno je Spielberg najavio da će ekranizirati još jedan Kubrickov nedovršeni film, spektakl Napoleon, koji je Kubrick studiozno pripremao godinama te je čak izdana opsežna knjiga koja sadrži scenarij, skice i ostale materijale o filmu.

Premda su ga optuživali za mizantropiju, uspijevao je pronaći crni humor u svakom predlošku – malo ljudi zna da je predložak za Dr. Strangelovea bio jedan ozbiljni roman naslovljen Red Alert za koji je Kubrick instinktivno znao da će bolje funkcionirati kao satira. Inače je Kubrick živio vrlo povučeno s obitelji, bojao se leta avionom pa se rijetko micao iz Engleske u koju se preselio 1962., a to je iskoristio prevarant Alan Conway koji se u javnosti predstavljao kao Kubrick, o čemu je snimljena komedija Zvati se Kubrick s Johnom Malkovichem u glavnoj ulozi.

Filmolozi i kritičari još i danas analiziraju Kubrickove filmove na bezbroj načina, no posebno poglavlje zaslužuju teoretičari zavjera. Klasičan primjer je urbani mit da se let na Mjesec nikada nije dogodio, nego je insceniran u studiju, a tko bi drugi mogao režirati lažni prijenos toga događaja nego genijalni redatelj Odiseje u svemiru? O tome je čak snimljen i pseudodokumentarac Dark Side of the Moon, a nedavno je premijeru imao i dokumentarac Room 237 u kojemu brojni obožavatelji Kubrickova Isijavanja iščitavaju razna skrivena značenja tog filma. Ne treba se stoga čuditi tome da je mnogima sumnjiva i iznenadna Kubrickova smrt, pa za nju okrivljuju iluminate koji su ga navodni ubili jer je u filmu Oči širom zatvorene razotkrio njihove tajne obrede (?!). Očito je Kubrick bio toliko velik da ga ne obožavaju samo filmaši i filmofili, već je na kraju i sam postao glavni junak legendi!


Napisao: Siniša Paić, Online.hr

Genij Larsa von Triera – autor Dogme koji se ne drži nikakvih dogmi

3 srp Lars-von-Trier-Melancholia

Stalno krši žanrovska pravila i norme političke korektnosti, a kada svemu tome dodamo i kontroverzne filmove pune seksa i nasilja, nije ni čudno što su ga prozvali “ludim Dancem”.

Lars von Trier odrastao je u ljevičarskoj obitelji, roditelji su mu pružili krajnje liberalan odgoj, a i otac i majka su prakticirali nudizam pa je Trier rastao u atmosferi slobode i nesputanosti. Zanimljivo je da je ovaj redatelj rođen kao Lars Trier, a njegove kolege na studiju filma su ga zbog distanciranog, arogantnog držanja prozvali “von Trier”. Naime, “von” (“od”) je prefiks za plemiće, a Larsu se njegov aristokratski nadimak svidio pa ga je prihvatio kao pravo ime, odavši tako počast slavnome redatelju Josefu von Sternbergu. Malo tko je tada mogao znati da će prezime von Trier uskoro označavati kralja art-filma.

Von Trier je debitirao kriminalističkom dramom Forbrydelsens element, košmarnim krimićem u kojemu je predstavio svoje sklonosti prema mračnim temama i eksperimentalnom snimanju. Film je ujedno bio i početak prve u nizu von Trierovih trilogija – nastavak ovoga filma je horor-drama Epidemic, a posljednji dio “europske trilogije” je drama o poslijeratnoj Njemačkoj, Europa. S producentom P. A. Jensenom von Trier je 1992. osnovao producentsku kuću Zentropa, koja će u budućnosti producirati njegove filmove, ali i radove ostalih velikih danskih filmaša.

Godine 1994. Trier je napravio eksperimentalni talk show za dansku javnu televiziju TV 2, a iste godine stvara i kultnu televizijsku seriju Kraljevstvo koja je nastala pod utjecajem Lyncheva Twin Peaksa i također spaja umjetničke dosege s prezrenim žanrom TV serije/sapunice. Serija je vješto kombinirala dramu i crni humor, fantastiku i horor, te je dobila i svoj nastavak, a treći dio serije nije snimljen isključivo zbog smrti glavnoga glumca.

Godine 1995. von Trier i njegov danski kolega Thomas Vinterberg pokreću pravu revoluciju u svijetu filma i izdaju manifest Dogma 95 i Zavjet čistoće – u kojima se zalažu za snimanje potpuno realističnih filmova u kojima redatelji ne upotrebljavaju specijalne efekte, filtre, rasvjetu i glazbu, već snimaju kamerom iz ruke. Ovaj filmski pravac namjerno se suprotstavljao holivudskim visokobudžetnim filmovima, a kasnije su mu se pridružili redatelji kao što su Susanne Bier, Jean-Marc Barr i Harmony Korine. Prvi von Trierov Dogmin film bio je Idioti, no antidogmatski Lars već je u ovome filmu prekršio vlastitu dogmu iz Dogme i na snimanju koristio pozadinsku glazbu. Premda je s uživanjem kršio žanrovska pravila i odbijao raditi filmove za zabavu te se pamti po izjavi “film bi trebao biti poput kamenčića u cipeli”, Lars je od početka volio eksperimentirati s bojama i zvukom kombinirajući realizam Dogme s raznim stilizacijama, a dobar primjer je Dogville u kojemu umjesto scenografije imamo linije povučene kredom.

Njegov prvi veliki umjetnički hit bio je Lomeći valove koji mu je donio nagradu u Cannesu, a ujedno je i prvi film iz trilogije “zlatno srce” koji se bavi junakinjama koje stradaju zbog svoje dobrote. Feminističke kritičarke su mu počele zamjerati da stvara sentimentalne filmove u kojima junakinje zlostavljaju, siluju i ubijaju, a moralisti su ga kritizirali i zbog izravnih scena seksa u Idiotima, s tim da je slobodoumni von Trier u svojoj kompaniji Zentropa producirao i pornografiju za žene.

Lars je na sve ove optužbe odgovorio tako da je snimio Antikrist koji sadrži još eksplicitnije scene seksa i nasilje koje uključuje i genitalno sakaćenje. Film je izazvao žestoke reakcije, u Cannesu je dobio nagradu za najbolju glumicu, ali i antinagradu Ekumenskog žirija koji ga je proglasio “ženomrzačkim filmom samoproglašenog najvećeg redatelja na svijetu”.

Zatim slijedi malo zatišje s Melankolijom (drugi dio “trilogije o depresiji”) u kojoj nema toliko seksa premda se Kristen Dunst pojavljuje u golišavim scenama, a nema ni puno nasilja iako von Trier na kraju smakne – cijeli svijet. Na presici prilikom promocije tog filma počeo je u šali govoriti o sebi kao o nacistu, pa je proglašen nepoželjnim na Filmskom festivalu u Cannesu. Zbog tog incidenta imao je problema s policijom, pa je odlučio zatvoriti usta i prepustiti svojim djelima da govore umjesto njega.

Njegov posljednji film je Nymphomaniac koji je toliko pun seksa da će imati eksplicitnu i cenzuriranu verziju, a film se već otkupljuje za kinodistribuciju iako još nije imao premijeru, što dovoljno govori o von Trierovoj reputaciji.



Napisao: Siniša Paić, Online.hr

Top 5 filmova Chan-wook Parka – najbolji uradci bivšeg filmskog kritičara iz Koreje

3 srp STK-9478-1.NEF

Velika južnokorejska redateljska zvijezda Chan-wook Park filmsku je karijeru započeo kritizirajući filmove. Okušao se i kao scenarist i kao producent, no na svjetsku filmsku scenu probio se 2000. godine kada je zavladao korejskim kinoblagajnama filmom JSA – Joint Security Area, koji je postao komercijalno najuspješniji korejski film svih vremena. Od tada do danas, Park je snimio niz izvrsnih filmova koji su osvojili brdo nagrada.

1. Oldboy (2003.)
Nakon što je proveo 15 godina zatočen u hotelskoj sobi, Oh Dae-su pušten je na slobodu samo da bi saznao da ima 5 dana da pronađe osobu koja ga je otela i zatočila. Priča se temelji na istoimenoj japanskoj mangi, a dio je Trilogije o osveti, serije Parkovih filmova snimljenih od 2002. do 2005. koji se bave nasiljem, osvetom i spasenjem. Film je osvojio Grand Prix na Filmskom festivalu u Cannesu uz posebnu pohvalu Quentina Tarantina.

2. Žeđ (2009.)
Horor koji je Park isprva nazvao Šišmiš, priča je o katoličkom svećeniku koji se zbog neuspjelog medicinskog pokusa pretvara u vampira, a riječ je o vrlo slobodnoj interpretaciji romana Thérèse Raquin francuskoga pisca Émilea Zole. Kasnije preimenovan u Žeđ jer, kako kaže Park, nije riječ samo o hororcu nego i o ljubavnoj priči, film je osvojio Nagradu žirija na Filmskom festivalu u Cannesu 2009. godine te niz drugih nagrada.

3. Sympathy for Mr. Vengeance (2002.)
U psihološkom trileru koji je ujedno i prvi dio Trilogije o osveti Park proučava i promišlja nasilna ponašanja koja su rezultat ekstremne emocije i bezizlaznih situacija, poput oca koji želi osvetiti umorstvo svoje kćeri ili gluhoga dječaka koji otmicom pokušava spasiti život sestre. Film, čiji se izvorni korejski naslov može prevesti kao Osveta je moja, osvojio je 19 nagrada na festivalima diljem svijeta.

4. I’m a Cyborg, But That’s OK (2006.)
Romantična komedija koju je Park napisao, producirao i režirao neobična je priča o djevojci koja odluči otići u ludnicu jer vjeruje da je kiborg. Tamo se zaljubljuje u čovjeka koji je uvjeren da može ukrasti dušu, a glumi ga slavni korejski pjevač, glumac i model Rain. Kritičari opisuju film kao spoj kultnog Leta iznad kukavičjeg gnijezda i uvrnutog francuskog hita Amélie. Genijalni detalji neobičnih ponašanja, napeta radnja i dobra gluma čine ovaj romantični film nezaboravnim iskustvom, čiju će posljednju scenu romantici dugo pamtiti.

5. Stoker (2012.)
Prošle se godine Chan-wook Park po prvi put okušao u radu s velikim imenima Hollywooda, što je rezultiralo njegovim prvim filmom na engleskom jeziku u kojemu glavne uloge tumače Nicole Kidman, Mia Wasikowska i Matthew Goode u ulozi za koju je svojedobno bio najavljivan Colin Firth. Glumcu Wentworthu Milleru, koji je domaćoj publici najpoznatiji po ulozi Michaela Scofielda u TV seriji Zakon braće, ovo je scenaristički debi koji opisuje kao mješavinu horora, obiteljske drame i psihološkog trilera. Riječ je i o posljednjem filmu koji je producirao legendarni Tony Scott, a zagrebačka će publika film imati prilike pogledati na ovogodišnjem filmskom festivalu Fantastic Zagreb.



Napisala: Mihaela Marija Perković, Online.hr

Hit večeri na ljetnoj pozornici kina Tuškanac: ‘Samo Bog prašta’!

29 lip onlygodforgives640

Njegova majka i vođa kriminalne organizacije stiže iz SAD-a kako bi došla po tijelo svog najdražeg sina Billyja. On je ubijen nakon što je brutalno ubio mladu prostitutku. Gnjevna i gladna osvete zahtijeva od Juliana odmazdu. No on će se morati prvo suočiti s Changom, tajanstvenim policajcem u mirovini, rukom božanske pravde koji je odlučio stati na kraj korumpiranom podzemlju, bordelima i borilačkim klubovima.

Nicolas Winding Refn je danski redatelj, scenarist i producent. Godine 1981. preselio se u SAD gdje je studirao na Akademiji dramske umjetnosti. Najpoznatiji je kao redatelj filmova “The Pusher” (1996., 2004., 2005.) i “Drive” (2011.).

Večeras u CineStar Zagreb Branimir centru pogledajte ‘Room 237′!

29 lip room237640

U dokumentarnom filmu “Room 237″ slušamo ljude koji su razvili dalekosežne teorije i vjeruju da su dekodirali skrivene simbole i poruke koje se nalaze u filmu. Pažljivo istražujući “The Shining”, “Soba 237″ je zadivljujući, provokativan dokumentarni film koji će vam pružiti čisti užitak. Otkrijte zašto su mnogi bili zarobljeni u Overlooku preko 30 godina.

Rodney Ascher režirao je 2010. kratki film “The S From Hell” koji je kao i “Soba 237″ premijerno prikazan na Sundanceu i ubrzo nakon toga proputovao svijetom (i internetom). “Room 237″ opsežniji je od “The S From Hell” u stilu i sadržaju; audio intervjui osvijetljeni su kaleidoskopskom slikom (pod utjecajem horor filmova u posljednjih stotinu godina) i vode publiku u unutarnji svijet ljudi koji su pod dubokim utjecajem filmova ili televizije. Ascherov opus uključuje brojne kratke filmove te komercijalne projekte za klijente kao što su EA Games, Capitol Records i VH1. Živi u Los Angelesu s obitelji.

Večeras na Tuškancu ponoćno ludilo! Ne propustite ‘Citadel’!

29 lip citadel

Redatelj filma je Ciarán Foy koji je diplomirao na National Film School of Ireland. Filmom “The Faeries of Blackheath Woods” (2006.) osvojio je devet nagrada za najbolji kratki film, uključujući: Melbourne, Cork i Brest. Njegov debitantski film “Citadel” osvojio je Midnighters Audience Award na SXSW-u 2012. Osvojio je nagradu za najbolji irski prvi dugometražni film na Galway Film Fleadh, nagradu Narcisse za najbolji film, Silver Méliès za najbolji europski fantastični film, posebno priznanje Mad Movies Jury na međunarodnom festivalu fantastičnog filma u Neuchâtelu. Trenutno radi na brojnim projektima. Njegov debitantski film “Citadel” osvojio je Midnighters Audience Award kada premijerno prikazan na SXSW 2012. Osvojio je nagradu za najbolji irski prvi dugometražni film na Galway Film Fleadh, nagradu Narcisse za najbolji film, Silver Méliès za najbolji europski fantastični film, posebno priznanje Mad Movies Jury na međunarodnom festivalu fantastičnog filma u Neuchâtelu. Trenutno radi na brojnim projektima. Bilješke redatelja Obično opisujem “Citadel” kao polu psihološki horor, a polu autobiografski. Autobiografski dio proizlazi iz moje borbe s agorafobijom u svojim kasnim tinejdžerskim i ranim dvadesetima, što je rezultat nasilnog napada koji sam pretrpio od strane mlade bande. Počeo sam skicirati ideje za “Citadel” kao način da istražim svou paranoju i strahove, kao i konačan oporavak od njega. Smatrao sam da mislio da će to biti odličan materijal za psihološki horor film. Želio sam stvoriti film strave i užasa, ali sam također želio da je osjećaj stvaran i utemeljen. Htio sam napraviti uvjerljivu i odlučnu dramu, ali da sadrži uzbuđenje i napetost žanrovskog filma te snimiti teror stvarnih stvari koje sam doživio i uljepšati ih nečim izvanrednim – kombinacijom mojih noćnih mora i paranoidnih misli.

Superman – “Man of Steel” stiže u kina 20. lipnja!

31 svi naslovna

Prije tridesetak godina, ondašnji Superman, kojeg je utjelovio legendarni Christopher Reeve, poveo je mladu i vjernu publiku na nevjerojatno putovanje sve do planeta Kriptona kako bi nam pokazao da se iza običnog i pomalo nespretnog mladića kao što je Clark Kent krije istinski super-junak! Scenaristi ovog prequela naslovljenog „Čovjek od čelika“, David S. Goyer i Christopher Nolan, donose nam mladog Supermana (Henry Cavill) koji tek kreće u životnu avanturu kako bi shvatio odakle je zapravo stigao te što uopće mora učiniti na Zemlji. Iako nevoljko, morat će se suočiti sa svojim tajnim vanzemaljskim porijeklom kad Zemlju napadnu pripadnici njegove vrste. No, prvo će morati sazrjeti kao junak kako bi spasio svijet od uništenja i postao simbolom nade za cijelo čovječanstvo.

general zod man of steel-1

Penny Dreadful

17 tra Frankenstein's_monster_(Boris_Karloff)

Van Helsing i Doktor Frankenstein, Dorian Gray i mnoge druge „ikone“ bit će smještene u London u doba romantizma, odakle su većinom i potekli, kako bi istrijebili žive mrtvace ili se pak obračunali s vlastitim demonima. Naziv serije dolazi od tzv. šund-romana koji su se prodavali u viktorijanskoj Engleskoj za jedan peni, a bili su namijenjeni mladeži iz radničkih obitelji. Bili su to gotički trileri i krimići, a jedan od poznatijih likova koji su iznjedrili je Sweeney Todd. Zahvaljujući industrijalizaciji, tj. začecima kapitalizma, ljudi su imali sve više novca i vremena za dokoličarenje, a čitanje je postalo novim oblikom zabave. Pripadnici mlade radničke klase koji ih nisu mogli sebi redovito priuštiti osnivali su klubove pa su međusobno razmjenjivali i posuđivali izdanja, koja su zapravo bila svojevrsna preteča stripova.

frankensteins-monster

Chan-wook Parkov Stoker

26 ou nicole-kidman-stoker-poster-01

Riječ je o intrigantnom spoju horora, obiteljske drame i psihološkog trilera koji nije napisao neki istaknuti skriboman, već Wentworth Miller, glumac iz serijala Zakon braće. Sam naziv Parkova novog filma trebao bi nas asocirati na tvorca Drakule Brama Stokera, pa ipak, to je njihova jedina poveznica. Radi se o istoimenoj obitelji u čijem je fokusu tinejdžerica India koja oplakuje smrt svoga oca, a zatekne je posjet ujaka Charliea, stranca koji dolazi živjeti s njom i njezinom nestabilnom majkom. Potonju tumači Nicole Kidman koja se nakon sjajne uloge u Amenábarovim Uljezima očito ponovno zaželjela istinske jeze.

Nicole-Kidman-Stoker

Mladoj junakinji ujak Charlie ne ulijeva povjerenje, počinje sumnjati u njegove namjere i postaje sve više njime opčinjena. Budući da on nalikuje na Normana Batesa, što je još jedan u nizu Parkovih postmodernističkih štosova, kao i aludiranje na Hamleta, čini se da je ovog puta snimio hommage zapadnjačkoj tradiciji žanrovskog filma i njegovih središnjih likova.